Rižoto sa šafranom

Ćao svima! Pitali su me jednom kako bih u jednoj reči okarakterisala italijansku kuhinju. Mogu vam reći nije bilo lako jer ima tako puno da se kaže, tako puno da se nauči, tako puno da se eksperimentiše…

Ali, eto, posle malo razmišljanja shvatila sam da je ono što mene najviše impresionira jeste njena jednostavnost.

Možda ćete se pitati kako to toliko toga, a opet jednostavno. Pa evo kako, u toj jednostavnosti je sve…

Jednostavni sastojci, jednostavna priprema, malo vremena i malo mašte.

Hoću reći, da možete vrlo lako i jednostavno pripremiti jelo koje važi za jedno od najpoznatijih u čitavoj Italiji, rodjeno u Milanu a može biti i na vašem stolu, kreirano u vašoj kuhinji.

Nikada ranije se nisam susrela sa tako nesebičnim jelom, kome tako malo treba, a daje toliko toga.

Govorim o rižoto-u. Govorim o kremastom, jedinstvenom rižoto-u sa šafranom.

Da bih vam pokazala o čemu govorim evo sastojaka koji su vam potrebni za pripremu današnjeg specijaliteta koji važi za glavno obeležje Milana, glavnog grada regije Lombardija.

Za ovaj naš rižoto vam je potrebno od sastojaka :

250g pirinča,

50g putera,

50g parmezana,

1 kesica šafrana,

1l bujona ( 2 govedje kocke za supu na 1 l vode, stavimo na plamen i kada se nekoliko minuta nakon ključanja rastope dobijemo govedji bujon koji je osnova za pripremu skoro svakog rižota)

so, biber

Priprema:

U jedan dublji tiganj ( može i vok) ili šerpicu, stavite oko 20g putera da se rastopi na srednjem plamenu. Kada se rastopi dodamo pirinač i mešamo par minuta da se sjedine. Nakon par minuta dodamo malo po malo govedjeg bujona i mešamo s vremena na vreme. Bujon se dodaje po malo dok se ne potroši.

Pirinač treba da omekša, ali ne i da se prekuva. Najbolje ćete proveriti tako što ćete probati da li je dovoljno kuvano. Na polovini pripreme dodamo šafran i nastavimo da mešamo. Dodamo malo soli i belog bibera. Beli biber se stavlja da rižoto ne bi promenio boju i manje je invazivan od crnog.

Pri kraju pripreme dodamo ostalih 20-25 g putera, sačekamo da se istopi pa nakon toga dodamo i preostali parmezan. Kada struktura bude kremasta tada ćete znati da ste pripremili savršeni rižoto.

Sve to promešamo i isključimo plamen. Ostavimo ga oko 2 minuta da odleži i naš rižoto je spreman.

Jednostavno zar ne?

Kada budete osetili taj miris, taj ukus, pomislićete da ste baš u centru Milana u jednom od ekskluzivnih restorana, verujte mi na reč. Uživajte svim čulima i pišite mi ukoliko ste ga i vi pripremali i recite mi vaše utiske. Pišite mi i ukoliko imate neku preferencu šta biste želeli na meniju u nekom od narednih članaka.

Ostajte mi u slasnom raspoloženju do sledećeg puta i veliki pozdrav iz Bolonje!

Za detaljnije objašnjenje kako se pravi ovo jelo pogledajte i naš video na Youtube-u:

Buon appetito!

Kuva i piše: Milena Knežević

Rižoto sa bundevom

Ćao svima! Kao što verovatno znate, ova nedelja je bila u znaku Halloween-a, koji je prilično popularan jer imamo to maskiranje u zombije, paradu strašila, rezbarenje bundeve i slično.

Ja ću se za momenat okrenuti bundevi kao glavnom akteru ovog, takozvanog praznika, jer je upravo ona i glavni akter našeg današnjeg jela, baš kao i pirinač.

Zamislite samo bundeva, bogata vitaminima A, B, C i E, gvožđem i pirinač koji nam daje ugljene hidrate i poneki protein stopljeni u savršeni obrok koji nosi naziv rižoto od bundeve.

Zamislite kremastu strukturu, opojan miris čiji ukus budi sva čula pa i ona uspavana.

Po meni je to gotovo savršeno izbalansirani obrok, a Italijani ga smatraju jednim od najpopularnijih prvih jela. Karakterstično je jelo za regiju Lombardija i njen glavni grad Milano. A danas može biti i protagonista vašeg ručka, bilo da je u pitanju klasični porodični ručak ili pak za goste, svakako ćete oboriti publiku s nogu.

Eto, da biste videli koliko je prosto pripremiti ovo jelo, krenućemo od toga koji sastojci su vam potrebni.

Od sastojaka za pripremu rižoto-a od bundeve potrebno vam je:

500g bundeve,

jedna manja glavica crnog luka,

100g parmezana,

1 čaša belog vina,

bujon ( 2 kocke za supu na 1l vode stavimo u šerpicu, čekamo da provri i da se kocke istope, to je način da dobijemo bujon, koji je osnova za skoro svaki rižoto), po mogućstvu od povrća,

so, biber,

maslinovo ulje,

50g putera.

Priprema :

Najpre uzmemo jedan dublji tiganj ili šerpicu i u njoj na srednjem plamenu istopimo deo putera.

U istopljeni puter dodamo sitno seckanu glavicu crnog luka i prodinstamo par minuta pa nakon toga dodamo bundevu seckanu na kockice.

Dinstamo sve to zajedno i povremeno dodajemo bujon po jednu ili dve kutlače. Da bi bundeva omekšala i stopila se sa ostalim sastojcima potrebno je oko 20 minuta do pola sata dinstanja i povremenog mešanja uz naravno dodavanje bujona.

Kada je bundeva skoro gotova krenemo sa pripremom pirinča.

U drugi tiganj stavimo pirinač da se dinsta bez dodavanja bilo kakve masti, dakle ni ulje ni puter već samo pirinač i mešamo da ne zagori na tihoj vatri. Posle par minuta dodamo čašu belog vina u pirinač i uz povremeno mešanje i posle par minuta sklonimo sa vatre.

Pirinač prebacimo u šerpicu gde nam se dinsta bundeva i opet povremeno mešanje i dodavanje bujona dok se pirinač ne skuva.

Najbolje ćete znati da je gotovo kada se istroši pripremljeni bujon, a zrno pirinča bude kuvano.

Najbolje probajte pa ćete biti sigurni. Pred kraj kuvanja dodajte preostali puter i mešajte dok se ne istopi pa nakon toga dodajte i parmezan. Promešamo i isključimo vatru.

Kada je konzistencija postane kremasta, znaćete da ste spremili savršeni rižoto.

Možete da ga servirate i uživate u ovom slasnom jelu. Po želji dodajte po vrhu malo maslinovog ulja. Uživajte svim čulima, a ja vas pozdravljam do sledećeg članka. Srdačni pozdravi iz Bolonje!

Buon appetito!

Kotoleta ala Bolonjeze

Ćao svima! E ovako, s obzirom da mi je nedavno bila godišnjica braka, suprug me je izveo na ručak u jedan obližnji restoran, gde služe specijalitete karakteristične za ovdašnju regiju Emiliju Romanju. Shodno tome sam sa menija i izabrala regionalni specialitet, kotoletu ala bolonjeze, koja mi je i bila inspiracija za današnji recept. Da ne bude u Bolonji smo, a izaberemo Bečku šniclu. Mada, ruku na srce ima nekih sličnosti. Ono što je čini bolonjeze je upravo ono što ću vam danas i otkriti. Dakle, budite još malo strpljivi i shvatićete zašto se upravo ova šnicla najviše naručuje u svim restoranima širom Bolonje, a vi je možete spremiti jednako dobro i u vašoj kući uz malo volje i vremena.

Mi ćemo biti romantični pa ćemo spremati za dve osobe.

Od sastojaka treba da pripremite :

2 teleće šnicle,

prezle,

30g rendanog parmezana,

2 jaja,

2 šnita pršute,

2 šnita kačkavalja,

2 kutlače bujona ( ja sam koristila jednu kocku supe na jednu čašu vode)

so,

ulje za prženje,

Priprema :

Krenemo prvo na pripremu šnicli tako što ih posolimo i istanjimo malo čekićem za meso. Zatim pripremimo panaturu tako što ćemo umutiti 2 jaja, posoliti i dodati u njih parmezan.

Proces je sledeći: šnicla se najpre potopi u smesu jaja i parmezana, zatim u prezle. Potrebno je prekriti celu šniclu, bez praznog mesta, da bi se kasnije lepše pržila. Posle panature šniclu stavljamo u vrelo ulje na prženje. Slobodno stavite malo više ulja da plivaju jer će se kasnije ocediti. Dakle, kada su šnicle gotove, izvadite iz tiganja i stavite na parče ubrusa da se malo osuše.

Za to vreme pripremite tiganj sa bujonom da se malo zagreje. Na svaku šniclu pojedinačno stavite šnit pršute, preko pršute šnit kačkavalja i stavite u tiganj sa bujonom. Dinstajte ih desetinu minuta dok se kačkavalj ne istopi i ukoliko je potrebno dolivajte po malo bujona da ne zagori.

Šnicle su nam gotove kada je sir istopljen i dobije se lep, kremasti sos oko šnicli.

Kotolete ala bolonjeze poslužite tople i uživajte u izvrsnom jelu.Ovo je originalni recept za kotolete ala bolonjeze, ali vi možete iskoristiti ovaj šablon za bilo koje druge šnicle ili improvizujete sa onim što imate.

Buon appetito!

Brusketi piceti

Ćao svima! U prethodnom članku smo malo mackali ruke testom i spremali čuvenu pijadinu iz regije Emilija Romanja, a danas se selimo u Veneto i spremamo nešto mnogo jednostavnije i praktičnije. Sve u svemu, oslobođeni ste mešenja danas!

Znate onaj osećaj kada ujutru prolazite pored pekare i stanete par minuta samo da nasladite nozdrve pa ipak odlučite da svratite i uzmete neko pecivo ili svež hleb. Naravno svratim i ja, pogledam tek iz peći vade hleb cijabatu, ne može biti svežija.

Sviđa mi se što peku sve tu na licu mesta i direktno stavljaju u vitrinu. Setim se da sam isto u Srbiji kupovala cijabatu kod našeg pekara, ali nisam onda znala šta sve mogu da spremim od nje. Malo sam se raspitivala i saznala jako interesantnu stvar…

Cijabata dolazi upravo iz regije Veneto, čiji je glavni grad prelepa Venecija. Tu su zatim Verona, Vićenca…dakle već imate dašak Italije i kod vašeg pekara.

Dobijem inspiraciju da tu svežinu i taj predivan miris iskoristim na najbolji mogući način, a i najbrži, brusketi…

Brusketi su uvek dobrodošli da poslužite goste, naročito kada svrate neočekivano, ali i kao laganu večericu, često se služe i na raznim proslavama, kao predjelo i na milion načina…

Ja sam rešila da danas spremam bruskete picete.

Sve što vam je potrebno za današnje bruskete jeste:

hleb tipa cijabata,

500g čeri paradajza,

1 mocarela (125-150gr)

maslinovo ulje,

so,

beli luk,

origano, bosiljak

Priprema:

Tiganj, malo maslinovog ulja (2, 3 kašike), srednji plamen. Dodamo iseckani beli luk, dinstamo par minuta. Dodamo čeri paradajz takođe isečen na četvrtine, posolimo i prodinstamo još 5, 6 minuta.

Za to vreme uključimo rernu na 180 stepeni, isečemo cijabatu na polovinu uzdužno. Zatim te polovine isečemo takođe uzdužno na pola tako da dobijemo četiri tanja parčeta oblika pravougaonika.

U međuvremenu je gotov paradajz. Isključimo vatru i dodamo malo origana.

Sledeće uzmemo jedan pleh za rernu, nauljimo ga i poređamo isečenu cijabatu. Na nju nanesemo malo maslinovog ulja i soli. Stavimo smesu od paradajza, belog luka i origana na hleb i stavimo u rernu na pečenje.

Pečemo nekih 10-ak minuta, izvadimo bruskete iz rerne i dodamo isečenu mocarelu na svako parče i vratimo na pečenje još 5, 6 minuta. Tako mocarela ima savršenu strukturu jer se divno stopila sa smesom od paradajza i brusketi imaju tačno takvu strukturu kakvu treba da imaju. Spolja hrskavi, a unutra mekani i idelno se dopunjuju sa filom od paradajza i mocarele.

Najbolje je poslužiti ih tople iz rerne, a možete ih dekorisati po želji.

Buon appetito! Prijatno!

Pijadina romanjola

Ćao svima! Da li ste možda raspoloženi kao i ja, da danas zajedno umažemo ruke testom i pripremimo jedno super jednostavno i super ukusno jelo? Jelo koje obeležava i po kome se prepoznaje ova prelepa regija, Emilija Romanja. Gde i kada je ono nastalo je zaista neverovatna priča koju bih volela da vam prenesem. Taman dok pripremite sastojke za testo eto zanimacije…

Zamislite, VII vek pre nove ere, stari Etrurci, ne znajući još uvek za hleb, nesvesno koriste brašno i mast kao zamenu za njega, dakle ono što im je bilo dostupno, pa su to i glavni sastojci za ono što je vekovima kasnije dobilo naziv Pijadina Romanjola jer je nastala upravo na prostoru regije Emilija Romanja na severu Italije. Tačnije, 1371 godine posle Hrista ona i dobija svoj zvaničan naziv i to od strane tadašnjeg kardinala u svom opisu ove regije. Dakle, tradicija koja ni danas ne zaobilazi svaki restoran, svaki dom, svaki festival hrane, jednostavno svaki kutak ove prelepe regije, a rekla bih i šire…

Tako da, setite se, ako budete obilazili ovu regiju obavezno svratite na pijadinu!

Sastojci za testo :

500g brašna ( svenamenskog),

125g masti ( ili ako nemate mast, 80g ulja),

170-200g vode (videćete kasnije u procesu koliko vam je od toga potrebno da bi dobili idealnu konzistenciju),

15g soli,

1+1/2 kašičice sode bikarbone.

Krećemo sa pripremom…

Da bi bilo što jednostavnije i što preglednije pripremu testa ćemo raditi u nekoliko koraka…

Korak 1 :

Brašno sipamo u činiju,

Korak 2 :

dodamo mast, so, sodu bikarbonu,

Korak 3 :

izmešamo najpre suve sastojke da se sjedine,

Korak 4 :

dodajemo vodu prvo po malo dok mesimo pa najzad celu količinu dok se ne dobije tako glatko testo da se ne lepi za ruke i činiju, dakle da bude čista.

Korak 5 :

testo stavimo u kesu ili samoprijanjajuću foliju nekih pola sata da odleži, može i na sobnoj temperaturi,

Korak 6 :

odležalo testo izvadimo iz kese, malo ga premesimo i formiramo od njega jednu veknu koju treba iseći na 5-6 jednakih delova,

Korak 7 :

od isečenih delova formiramo loptice jednake veličine,

Korak 8 :

sada oklagiju u ruke pa svaku loptu istanjimo u oblik palačinke, opet istih dimenzija.

Testo je gotovo, prelazimo na pečenje…

Tiganj za palačinke, srednji plamen, par kapi vode, dakle ne ulje i jednu po jednu pijadinu stavljamo da se peče, po 2 minuta odprilike sa svake strane.

Kada smo ispekli sve pijadine sada ide najbolji deo…fil!

Najčešći fil za pijadine ovde je pršuta i kačkavalj uz dodatak rukole, zatim šunka i mocarela…U suštini, nepisano je pravilo da ide jače suhomesnato sa slabijim sirom da bi se napravio dobar balans i stopili svi sastojci za savršeni zalogaj…

Ali ono što je jako dobra stvar je da možete da jednostavno eksperimenitišete sa nečim što već imate u frižideru jer je testo već toliko ukusno da ne možete da pogrešite ni sa filom. Možete staviti čak i krem ili džem, dakle ne opterećujte se već uživajte u ovom fantastičnom jelu…

Buon appetito!